Opet drugi...

Drugu godinu za redom u finalu, i drugu godinu za redom - drugi. Lani su od naše ekipe Grude bili bolji Čilipi, ove godine Enkel s Popovića. U Ljutoj je sinoć bilo fenomenalno, ne znamo službene brojke, ali čini nam se da je svake godine sve više gledatelja na završnoj večeri. Iako smo kroz cijeli turnir imali jako malo podrške s tribina, na finalu se to okrenulo, i podrška s tribina je bila najbolja do sad.

Bila je to utakmica u kojoj su obje ekipe imale svojih prilika, i to dosta, a prvi su svoju iskoristili baš Gruđani i poveli 1:0 golom Ivana Bratoša. Nakon propuštene prilike za povećanje vodstva, nije dugo prošlo i iz slobodnog udarca nakon jednog sumnjivog faula, i greške u obrambenom zidu izjednačio je Pero Opušić. Nakon samo par minuta opet je Pero, koji je dobrim dijelom iznio cijelu ekipu, bio u akciji i donio prednost Popovićanima za 2:1.

Još je tu bilo prilika na obje strane, ali poluvrijeme je završilo 2:1 za Enkel.

U drugom poluvremenu je igra bila još otvorenija, sa još više prilika, prilično izjednačena borba, a konačnih 3:1 je postavio Dominik Vujičić iz brze kontre, kad je cijela grudska ekipa pošla u napad.

Iako od početka turnira nismo baš bili uvjereni u ovako dobar rezultat, sve se s vremenom pomalo poklopilo i dogurali smo do jedan skalin od mjesta gdje zaslužujemo biti, i ove godine smo bili bliže tome nego lani, ali opet je falilo malo sreće i koncentracije. Ostaje tuga zbog poraza, ali ipak i zadovljstvo, jer ipak je to srebrna medalja, a moramo napomenuti da smo najkonstantnija ekipa sa tri uzastopna plasmana u završnu večer: treće mjesto, pa drugo i - još jedno drugo.

Za Grudu su i ove godine nastupali: Dominik Miljak, Niko Bratoš, Mario Bratoš, Ante Bratoš, Marko Bratoš, Davor Deranja, Romualdo Miljak, Ivo Vidak, Matej Prlenda, Ivan Mekiš, Ivan Bratoš, Mario Baletić, Mate Čirjak, Ivan Bošnjak. Trener, arhitekt ove ekipe je bio, naravno, tko bi drugi nego Ivo Radulović.